“Poljičko silo” je manifestacija kojom, već nekoliko godina zaredom, promičemo rad književnih stvaralaca sa područja drevnih Poljica.
U godini u kojoj obilježavamo 25 godina od žrtve grada Vukovara, odlučili smo silo posvetiti Željki Mitrović-Jurić – književnici i živućem simbolu Domovinskog rata.
Oni stariji se sjećaju uplakane djevojčice u plavom kaputiću iz kolone u Vukovaru -slike koja je obišla svijet i pokazala svo bezumlje i okrutnost rata koji nam je bio nametnut.
Tada šestogodišnja djevojčica – Željka je morala odrasti – odrasti onako kako nitko ne bi smio…
Svoja sjećanja, bol i suze, i prije svega snagu i ponos koji je i danas nose, pretvorila je u bujicu stihova u svojoj knjizi “Moja rijeka suza”.
Zahvaljujući gospođi Mladenki Gruici i udruzi Sv. Kliment – koja je promociju Željkine knjige napravila širom Dalmacije – Željku i njenu knjigu imali smo prigodu upoznati u našem Domu kulture u Kostanju 16.12.2016.
Drago nam je da su se u publici našla djeca i mladi iz Kostanja, Podgrađa, Gata i Tugara – njih preko 80.
Nakon kratke najave, program smo započeli pjesmom “Zaštiti me majko” – koju je otpjevao naš dječji zbor. Pogledali smo i kratki film “Vukovar 1991 – Domovinski rat” – film koji kronološki obrađuje događanja u Lijepoj našoj te 1991. godine. Događaje koja, nažalost, naša djeca rijetko gdje mogu na takav način vidjeti i upoznati.
Nakon filma uslijedilo je predstavljanje knjige, koje je vodila gospođa Mladenka Gruica.
Zahvaljujemo joj na riječima pohvale za naš rad s djecom i podsjećanje na prošlu godinu, kada je naša mlada ženska klapa “Konistra” – mada je tek kratko djelovala prije toga, dobila poziv da uveliča promociju Željkine knjige u Splitu. Konistra ljubavi – kako je rekla gospođa Mladenka – dovela je Željku i u Kostanje.
U predstavljanju knjige izmjenjivali su se emotivna čitanja pjesama i Željkina objašnjenja nastajanja istih i objašnjenja situacije u kojoj su se našli Vukovarci za vrijeme napada na grad, i pogotovo na apsurdnost situacije nakon rata i danas – kada se žrtve susreću sa krvnicima i zločincima koji nekažnjeni i slobodni šetaju Vukovarom.
Tek u kratkim glazbenim prekidima u kojima su se predstavili naša mlada ženska klapa “Konistra” i, možda i jedina guslarica u nas – gospođa Ruža Jolić, publika se mogla sabrati i obrisati suzne oči.
Na kraju promocije, Željka i njena kćer Maja, zapjevale su zajedno sa našim zborom pjesmu “Stoji grad”.
E da, umalo zaboravih: Sveti Nikola koji je prije desetak dana posjetio naše malo društvo, ostavio je jedan slatki poklon za malenu Maju. Poklon i čestitku, koju su potpisali svi članovi našeg HKUD-a, uručili su joj maleni članovi našeg dječjeg zbora.
Za sve nas, bila je ovo večer koja će zauzeti posebno mjesto u našim srcima i sjećanju!
Hvala Željki i njenoj obitelji, hvala guslarici Ruži Jolić. hvala Mladenki i Pavi Gruici, Veliko hvala našem dječjem zboru i klapi – osvjetlali su nam obraz – i nije mala stvar kad im Željka Mitrović Jurić kaže da joj je ovo bila najbolja promocija!
Slike u galeriji
Pod paskom gospodina Frane Rojnice i uz sudjelovanje brojne ekipe profesionalnih snimatelja zvuka i slike odrađeno je snimanje emisije u kojem je sudjelovala i naša mlada ženska klapa “Konistra”.
Ove godine, umjesto redovitog Festivala, organizatori su se odlučili za igrano-dokumentarni vid prezentacije običaja, potaknuti sve večim i češćim iseljavanjem iz naše Domovine. Tako je glavni lik, isprva odlučan da ode u Irsku, potaknut pjesmom i običajima – na kraju ipak zaključio da “Nije u šoldima sve” i ostao na rodnoj grudi.
Poruka jasna i glasna – razumljiva svima!
